Dolina duginog mosta

Postoji jedno mjesto znano kao dolina dugina mosta. U podnožju dugina mosta, što spaja zemlju i nebo, skriva se ta dolina sreće. Napusti li nas voljeni ljubimac, on stiže do toga posebnog, prelijepog i mirnog kutka. Ondje su zelene livade i brežuljci za sve naše voljene prijatelje. Ondje se zajedno igraju i luduju. Jela je i pića na pretek. Sunčano je, i ugodno toplo.

Sve te bolesne, osakaćene, ozlijeđene i stare životinje na tom su mjestu opet mlade, zdrave i jake, upravo onakve kakvih ih se sjećamo u našim snovima o prošlim danima. Sretne su i zadovoljne, ništa im ne nedostaje, postoji tek jedna sitnica – svaka životinja čezne za nekom posebnom osobom koja nije uz nju.

Svi zajedno trče i igraju se. No, dođe i dan kada se životinja iznenada zaustavi i upravi pogled u daljine. Tijelo joj lagano zatreperi. Polako se izdvoji iz grupe i krene. Njezine nožice ili krila nose je sve brže i brže.

Tvoj prijatelj te otkrio, i kada se naposljetku sretnete, opet ćete biti sretno spojeni i nerazdvojni, i nitko vas više nikada neće rastaviti. Sretni poljupci obasipaju ti lice, tvoje ruke ili prsti u nevjerici nježno glade glavu voljenog ljubimca. I opet gledaš u oči svoga vjernog prijatelja, koji je toliko dugo bio nestao iz tvog života, ali nikada iz tvog srca.

I potom zajedno, sasvim mirno i sretno, prelazite dugin most…

Autor nepoznat

Izbornik

Društvene mreže